Прескочи кретање

Sedeo sam na ljuljašci na dvaespetom i po drugi put čitao ,Lovca u raži’ kojeg sam prethodno veče oteo Vladici Miloševiću. Mora da sam izgledao prilično debilno među svom tom decom i tatama i mamama. Jbg, volim ljuljaške. A onda sam čuo dete iza mene.

- Tata, a ja hoću da se ljuljaaaaaaaaaammmmmmmmmm..

- Hoću i ja tataaaaaaaaaaaaaaaa..

- Ne može sad. Vidiš da se bata ljulja.

Taj bata sam bio ja i bio sam u pravu – jesam izgledao debilno, kao neko na koga ne treba trošiti vreme u objašnjavanju da ima 23 godine i da bi bilo lepo da se skloni i ustupi mesto mlađim kolegama na ljuljašci. Sklopio sam knjigu.

- Evo ustajem. Taman da se ljuljaju obojica.

Ćale se i nije nešto obradovao.

- Ajde Jovane, ajde Ana. Evo bata vas pušta.

- Izvinjavam se, nisam video da je devojčica.

- U redu je druže.

Premestio sam se na klupu. Ćale je pozicionirao decu na ljuljaške pa sede pored mene. Nije prošlo ni 20 sekundi, a mali je već vikao.

- Tata upiškiću seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee..

- A tata i ja ćuuuuuuuuuuuuuu..

Malo sam se nasmejao. Morao sam jbg. Ćale me provalio, okrenuo se ka meni, umorno, zajebano, kao čovek koji po 99 puta dnevno ima probleme sa upišavanjem svojih potomaka.

- A nekad sam bio jebač.

E to je bilo interesantno. Interesantnije od ćelavog, nagruvanog lika i njegove dvospratne ribe i njihovog polusatnog razmenjivanja sluzi na klupi ispred. Jednako interesantno kao ljubičaste čizme.

- Tata jako mi se piškiiiiiiiiiiiii..

- I meniiiiiiiiiiiiiiii..

- Ćutite bre malo jebem mu!

- Tata neeeeeeeee..

Bilo je to kao sirena koja je otišla u fejd. Mali je stajao ispred nas sa nirvana izrazom lica dok mu je plava trenerka prelazila u teget trenerku. Svet je ponovo bio lep, nebo je bilo plavo i svi problemi su se za  par sekundi izlili u gaće. Ćale ustade.

- Druže, nemoj nikad da se ženiš.

- Neću.

- Znači, veruj mi, pre bih ceo život blenuo u tu knjigu nego što sam se ovako izjeb’o.

- Verujem.

- Doviđenja.

- Doviđenja.

I to je bilo to. Životna istina u samo 5 minuta, na klupi, pored reke, na dvaespetom.

E da. bog više voli one koji se tri puta krste kad su u pedestrojci i prolaze pored crkve u Narodnog fronta. Svi to rade, mora da je zbog toga. Pored veličine krsta oko vrata, to je najbitnija stvar ukoliko želite da budete voljeni. Pozdrav za boga ako čita ovo.

Један коментар

  1. Kakve mlake ocigledno izmisljene price….. Batali, nije ovo za tebe. Pokusaj da privuces paznju na neki drugi nacin, nemas bas neki poseban smisao za pisanje, a ni pripovedanje. Pozdrav!


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Прати

Добијте сваки нови чланак достављен у ваше поштанско сандуче.